Marija S. tužiteljka


Izjave žrtava I svedoka preuzete iz predmeta 4439/99 Prvog opštinskog suda u Beogradu

Tužiteljka Marija S. saslušana u svojstvu parnične stranke zamolnim putem preko Opštinskog suda u Rumi na zapisniku sastavljenom dana 08.06.2004.godine, a dostavljenom sudu dana 14.06.2004. je izjavila da je rođena u selu Zrinsko, Grubišino Polje, Republika Hrvatska 1927.godine. Tada I dolaskom u Srbiju, a I danas, ima hrvatsko državljanstvo.

U Srbiju je došla 18.10.1991.godine. Nije podnosila zahtev za dobijanje državljanstva Srbije I Crne Gore. 1991.godine u oktobru mesecu je iz Hrvatske, iz mesta Zrinska u kome je do tada živela, došla u koloni izbeglica I danas ima izbeglički status I legitimaciju.

1991.godine kada je došla u Srbiju živela je sama kod, sada pokojne, tetke u Inđiji 3 meseca u njenoj kući. Nakon toga su došli u Rumu, u ul. Mladena Stojanovića br. 89 u  kojoj kući i danas živi. U kući živi sa snajom Jovankom I troje unučadi, a tu živi I unuka Mirjana I Davorka, kao I četvoro praunučadi.

Njen sin Nikola S. je 31.10.1991. kada je došao u Srbiju sa ratišta iz Slavonije do 1995.godine, 16.06. živeo u Rumi, u ulici Mladena Stojanovića. Od 16.06.1995.godine sin je otišao na posao, tetka ga je zvala na posao I rekla mu da treba da ide u SUP da svedoči u vezi nekog bicikla. Tetka se zove Jela S. iz Rume. Sin je u to vreme radio u Rumi zidarske poslove. Rođen je u selu Zrinska u Hrvatskoj I imao je hrvatsko državljanstvo. U Srbiju je došao kao izbeglica. Imao je izbeglički status I izbegličku legitimaciju. Kao izbeglica je dobio ličnu kartu sa oznakom “I” I sa tim dokumentom je I mobilisan. Sin Nikola ima porodicu, oženjen je, ima ćerku I dva sina.

Sin se drugi dan posle mobilizacije javio komšinici iz Ličke Korenice. Preko te komšinice je poručio da mu se pošalje novac, te je u telefonskom razgovoru rekao da je on iz OUP-a Ruma poslat u SUP Sremska Mitrovica, a kada se javio u SUP-u na razgovor u vezi krađe bicikla, iz Sremske Mitrovice je poslat na ratište u Ličku Korenicu u mesto  Bruvno. Preko komšinice je poručio da njegovi sinovi ne spavaju kod kuće jer će I oni biti mobilisani. Zvao je još jednom tetku u Beograd 27.07.1995.godine, a ona im je rekla da joj se činilo da zove izdaleka I da ništa nije mogla razumeti.

Prilikom odlaska na ratište kada je mobilisan imao je samo ličnu kartu I taj dokument nije ni danas vraćen. Vrlo je teško podnela gubitak sina. U avgustu mesecu 1995. ne zna tačno datum, ali je u vreme “Oluje”, došla su dva čoveka, njoj do tada nepoznata, da pitaju za njega I da li je došao. Jedan od tih ljudi je rekao da je Nikola bio sa njegovim pašancem rov do rova. Posle su čuli da je određena grupa ljudi zarobljena u Bihaću I da se jedna grupa nije htela predati.

Ruma

16.06.1995.